недеља, 18. април 2021.

Šaki...

 Sutra idem na put.

Težak put. Svakako, jedan od najtežih u mom životu.

Put, za koji bi voleo da nikada nisam njime pošao...

Put na 40 dnevni pomen, tebi, bratu, klasiću i drugaru.

Mom Šakiju.

Prije puno godina, moj Jovo im'o neku bašticu. Ono po bosanski, više bašhčhu... Razlika je golema. U ovoj nije bilo povrća, samo šljive... On i čika Ljubo, napravili kapiju, bez ograde, na sred ledine stoji drvena vratnica...

Rođak Dule se vratio iz Srbije da živi na selu. Moji starci im pomogli a rođo za uzvrat ćaći, nekoliko duluma zemlje u zavičaju, da se nađe starom nastavniku... I 'nako nam je ovaj rat donio to da na više od dvjesta duluma zemlje i šume, nema muške glave.

I babo mislio da šljive mogu sve same. Posadio 88 stabala. Mi ga handrili da je to zbog uspomene na Druga Titu, al' baš toliko moglo stati, ako se poštuju sve tehničke mere koje je propisao doživotni drug, nastavnik tehničkog.

I šljive nekako 'bortale' same par godina.

Vazda nekih qu (sitnica...) fali. Treba, orezivati, orati, kositi, stalno ići u selo... Ćaćina strina davno, već rezignirano, rekla : „Eee, da mi je probat' tu rakiju iz Jovine bašče, ne bi žalila da odmah umrem...“ Otišla strina, rakije probala nije...

I jedne godine bašča opasno rodila. Ma nije samo ona, rodilo bolan svuda. I ko je radio oko njih ali i ko nije...

Berača i kupilaca tog ljeta i jeseni, nema ni za lijeka, k'o keramičara il' neurohirurga ... Mog kumašina Cibu ‘nafatala’ neka komšijka, gastarbajterka na odmoru, sa ponudom da joj drug pokupi šljive… Ka’e njoj Cibo: “Ne mogu, obeć’o sam već Jovanu da ću mu pomoći…” Komšinica ne popušća: “Pa daj bolan, daću ti dnevnicu 30 maraka (to tad bila ozbiljna para…) dobar ručak i za piće šta voliš… Koliko te taj Jovan plaća? “ Cibojlo, ‘mrtav ladan’ : “Ništa, kupi ona jedno - dva ‘bucka’ (Nektar u plastičnoj flaši, od 2 l - prim. aut.) i zaboravi dat’ sirnicu, pa jedemo ladnu oko pola čet’ri popodne…”

“Pa ne razumijem, što onda ideš kod njega…? ”

“Nećeš nikad’ ni razumjeti. Znaš, ja sam u njihovom porodičnom albumu na svakoj trećoj slici… Eto, zato idem.”

Oprosti rode, znaš kako je ono Stipe rekao… Kad bi čovjek mogao preskočiti ‘amazonske meandre’ mojih uvoda… No, moj Šaki, dragi moj brate, ja sve, kad nešto ovih dana pogledam, ti si na svakoj mojoj drugoj slici, na svakoj našoj fešti ili susretu…Teško mi je da poverujem. Jedva sam ovo napisao. Tek iz ‘nekog’ pokušaja…

Zato nastaju ovi redovi. Zato što si znao foru, zato što si znao sve fore, kad si ono jednom došao da ispoštuješ moga Jovu, sa vrata si rek’o : “Znam čika Jovo da je Titina bašča jope’ podbacila, moraće noćas poslužiti ova škotska brlja …” J Izvadio si viski, izmamio starom babi suzu i osmjeh… Hvala ti.

I tu noć kraj Vrbanje, jutro nas je iznenadilo majskom svežinom…

Setih se eto, onog Filma : “Lepa sela…” kad Brzi kaže pokojnom Velji: 'Kako si me zajebo’… Sa kim ću sada na fešte, ko će mi biti cimer, sa kim ću sediti do zore, ko će me zvati na pecanje da me zahebava… ? Brate moj dragi i dobri.

Za poslednjih sedam godina, bio sam tužan, na žalost, puno puta. Kada je umro Sudo, kada je otišao Vule, kada je nedavno umro Igorov učitelj Ivan, Drki i još neki dragi ljudi. Jako tužan.

Ali sam za ove godine, plakao samo tri puta. Ne kompariram tugu, nije to, znaš i sam, do glave bolan, do srca je… Kada mi je umrla mama, kada je umro Šule i kada su me pozvali da mi jave da si ti otišao u plavetnilo… Odaću ti znaš i jednu tajnu. Nakon one nesreće i svih moji lomova i frka, plačem samo desnim okom. Levo, valjda zbog tog facijalisa, nikada, ni kapi… Sada sam desnim, nadoknadio za oba. Bilo je ovih godina, srećom i suza radosnica. Zbog dece i svega drugoga.

Moje, poslednje, za tobom, su bile one teške, muške, najteže, uz jecaje i brisanje nosa. Nema pravde… Definitivno. Da sam barem vjernik, bilo bi mi lakše. Ovako, dođe mi da urličem za našim poslednjim, predviđenim, neodržanim Kladovom, za tom, narednom promocijom ‘Paštete’, za svim onim planovima koje smo kroz smeh pravili… Ma za životom. Nedostaje mi strašno ono tvoje: “Šta je stipso penzionerska, upravo si me mislio nazvati, jel’ de…?” J

Poslednji puta smo se čuli kada si me ono navuk’o da upravo stižeš u Niš, a ja bio na pecanju na Šangaju… I opet je bilo: “Eto, čim čovek dolazi u Niš, vi pobegnete negde…” Ja se pogubio, naravno, otkinuo varalicu a ti, kako si već znao, sa onim tvojim smehom: “Ako, tako ti i treba, idem iz Beograda za Kraljevo, skrećem na Pojatama, nemoj da se brineš…” J

Bože, kako te volim i cenim. Više nego rođenog brata. Mnogo mi je teško. Cenim tvoj integritet i hrabrost da ni pred kim ne ustukneš. Nikada. Volim kako znaš sve reći kroz šegu a da onaj kome si rekao odmah i sam skonta. Sećam se one rečenice u Banja Luci : “Jedno slovo razlike a…” i one iz Niš, na moje pitanje koga si dovezao : “… ni… , ni čoveka” J

Neću da koristim perfekt kada govorim o tebi. Za mene ga nema, niti će ga biti…

Sutra ću upoznati tvoju Lolu i Anju. Ja vas sve već odavno 'poznajem'. Obožavam Vaš međusobni i uzajamni humor koji odiše merom i inteligencijom. Lola mi je sestra a Anja kći. Neću ja sada tužne rečenice. Tuga je lična, biće je sutra ‘za izvoz’… Vas dve, sve već razumete i nema potrebe da ponavljam. Drugovi se ne poznaju po rečima, nego po delima.

Samo da znaš, odlučio sam, narednu knjigu ću posvetiti baš tebi.

Pričamo često o tebi. Svi mi, klasići, komšije i jarani. Juče bila neka tribina, dolazili ‘Kurjaci’ iz Beograda, svi pitaju za tebe. Moji, tamo u Čelziju, ne mogu da veruju…

Tu si ti negde, zezaš nas, Čikalo, zar ne…?

Primetio si da nigde nisam spomenuo tvoje letačke kvalitete. Što bi tvoja Lola rekla (a meni se baš jako dopalo…): “Magareće godine u letačkim kombinezonima…” Nisu nam baš bile naklonjene ali … Ti si bio u svemu hrabar i častan. Znaš ono kako smo se zezali, ne možeš biti malo pošten… Ili si pošten ili nisi. 

Tako je i sa tobom. Majstor svog posla… Majstorčina, maher, što bi u nas rekli.








 

I šmeker, vazda za šegu spreman, šmekerčina...









Znaš da ništa bez tebe više neće biti isto i da će svaka naša naredna fešta biti samo 'Missing Man formation’ … 


I molim te da primiš moje izvinjenje. Ovo go.no od bloga ima tako siromašne alate i mogućnosti da ne znam kako ću postaviti snimke i slike. Probaću, nekako, znaš i sam da sam glup a ovako tužan biće još teže. Barem neke. Evo jednog od poslednjih i meni najdražih...


Uostalom, svi koji žele barem da naslute, kako nam je bilo, mogu pročitati prethodnu priču ("Braća od Bijaća...") odakle potiče i ovaj snimak. Ko se nadao da će biti i  poslednja?  A evo i jedne od naših prvih zajedničkih ...


I neke od poslednjih...




Nisam imao priliku da upoznam tvoje roditelje, sestru i njenu porodicu. Zato ovaj tekst između ostalog i služi, da im kažem koliko mi je teško i da im izjavim saučešće, najdublje i najiskrenije. Znam da je užasno ali želim  da budede dobro i zdravo i da budete ponosni na Vašeg brata i sina. Bio je ljudina u svakom smislu te reči.  

Plavo ti nebo moj dobri brate. 

Znam koliko si volio zabavu, p(J)esmu i kafanu zato ću sada popiti jednu za pokoj tvoje plemenite i dobre duše i pustiti do kraja pojačanu, baš ovu... 




P.S. Izvini, nikako ne znam da prebacim snimak onog tvog oproštajnog leta Gamom. Dugujem ti. Znam šta ćeš reći: " E bukvo bosanska..." :) Večna ti slava, dobri moj... 


недеља, 2. јун 2019.

Braća od Bi(J)aća...

Počeo sam da radim.
Tačnije, radio sam ja nešto, ko fol i ranije, ali sada sam se ono 'zaposlio'. I to mi liči na ono kada je puž sa kućicom, sreo puža golaća. Kaže njemu ovaj 'golać' : „Eee blago tebi, imaš barem kućicu...“ a 'stambeno zbrinuti' njemu: „Pa zaposli se i ti, radi i imaćeš...“
Poslije godinu dana, sreću se oni, ovaj paćenik i dalje tegli kućicu, a ovaj bivši 'goljo' auto, stan, vikendica, sve tu... Sav začuđen 'skućeni' njemu: „Odakle ti to? „... „Pa poslušao sam te, zaposlio sam se ...“ „Đe si se bolan ti takav zaposlio...?“ „U javnom preduzeću...“ „Pa kako, šta radiš tamo?“ „Ništa, jeste da sam spor i tupav, al' sam zato ljigav...“
E pa, ja se nisam zaposlio, ni u javnom preduzeću, ni u vojski, odavno su me iz nje isćerali. Ali sam porilično spor i tupav i još uvek ništa 'ne postizam'. Lepo mi je na poslu. Ko kaldrma, ne'a fuge, al' se uklapam J No, dok moja ljigavost ne donese 'vidljive' rezultate, da ja iskoristim današnji dan. Carpe diem, dragi Horacije...
I ako danas, u ovu nedelju (mislio sam u pečurke, iliti gljive, no sprema se neka kišurina, bljak vreme...) ne opišem kako smo se predivno proveli tog vikenda u Bihaću, ostadoše uspomene da same izblijede, a ja to ne dam nipošto. Sutra opet 'na nove radne zadatke', pa daj ... 'Udri Vojo u tarabe, eeeejjjj...'
Riknula mi i Bembara, pa sam neurozan ko leptir kupusar, no nastojaću da ne mračim i da ne 'urušavam' sliku ugođaja J
Daj da testiiram i ovaj blog.
Do sada me uvek poprilično nervirao, kako sa tugom i sirotinjom od alata, uređenjem teksta, tako i sa obradom fotgrafija. 'Alati' mu skromni, ja ko što već naglasih tupson i to je vazda 'dobitna kombinacija' ...Sada ću izabrati jedan 'ljigaviji' i znatno 'ljeni ' pristup J Ako već vele da je slika kao hiljadu reči, evo turiću sličke i po neki opis između, kao i snimak ako skontam kako se to radi i završiću sa jednom pesmom (napisanom samo za tu prigodu) i tri, meni genijalne šale...
Daklem hajmo.
Ako slike bidnu zezale, nemojte zamjeriti. Dok dođem do 'kola i kućice', naučiću i ja po nešto, valjda J
Mi smo već 'tradicionalisti' i ponosimo se činjenicom da se sakupljamo svake godine. Ovaj puta je Samir zalegao i organizovao sve, više nego savršeno.
Pre polaska na put desilo se nekoliko tužnih i neprijatnih situacija. Umro je Sudo, čekao se termin sahrane. Umrla je i mlada žena, supruga našeg kolege, Šaki je morao u 'kontra pravac' u Niš, na kuminu sahranu. Pindžoniju riknuo 'dihtung glave', no srećom ne njegove, to još 'dihtuje' no Toyotine. I na kraju smo morali odabrati nesigurniju, znatno skuplju i 'nepovoljniju' varijantu, no nas nikada i ništa sprečiti ne može, to ste već mogli videti prethodnih godina...
U četvrtak prije fešte, Pindžoni, Cigojlo i ja 'krešemo' Bembaru (nek' košta šta košta J jednom godišnje je susret klase ) i krećemo kod Jove na konak. Đe ću bolan proć' kraj ćaćine kuće da ne svrnemo i da ga ne upoznam sa još nekim klasićima... ?
Pred polazak iz Niš, be ...
Čuvena Pindžonijeva Titovka sa zastavama država nastalih iz one 'što nije valjala ništa'  ... I koja ide svuda sa nama...






Put do tamo ko i inače, osim što se kišurina zainatila da nam sve pokvari L E nećeš vala, mi smo bivši pitomci, za potpuni ugođaj nam treba samo još SDO.
Srećom tu su bureci iz Niš i 'deset upola sa lukom' iz Šamca da 'popravu ugođaj' do Čelzija.








Normalno, šta se čudite, vazda je tako. 
Urnisao sam ih pričom o 'detaljima' puta i opisima zavičaja. Ko im je kriv, kada su pristali da rizikuju J ?
Stigli smo na kratko i kod klase Zlaje na kafu.


Kod Jovajše, bi kako bi. 
Lijepo brate, prelijepo. Ko u roditeljskom domu. I ovoga puta su se opoštenili moj burazer Dragan, kumašin Cibo, naš Karanfil i moj brat Veselin. Logistike falilo nije, a ni priče i šege. Kao što ja volim reći, baš tako počinju slavlja.



U petak ujutro, novo potpuno iznenađenje. 
Cigojlo, babo Jovo i ja pijemo kafu, kad neko 'leg'o na zvono' rano ujutro. Mislio sam da je buraz, otvorim vrata, skoro galameći: „Daj ne zvoni, čovjek još spava (Pindžavi udario u dremku... valjda mu pasovao mrak i 'francuz' u sobi...), kad ono, na vratima Dinko i Ramiz, došli da pozdrave Jovu. Joj sreće i zahebancije, tek tada. Kaže Dinko :“Ko spava? Daj otvaraj, budi ga odmah ...“ Bez milosti, pitomački
'Inicijacija' tipa docrtavanje visine 'novpridošlih' na Jovin 'zrakoplovni' štok od vrata i slično. Bureci, pituljice i na put dalje ka Bihaću. Komšiluk došao da nas isprati i poželi dobar provod, a Jovi ružičnjak u ušima, sav procvjetao od nekog ponosa i roditeljske ljepote.














Stigao sam toga jutra, dok su gosti pili kafu, da odem do mame na groblje, spakujem štap za varalicu (da me onaj Aresnić ne handri dodatno na Uni i okolici...) i nastavili smo ka Novom i dalje ka odredištu.








Plan je bio da svratimo na kafu kod Zoke, na ušću Sane u Unu i tu dobijemo dodatne informacije o kamerama od Otoke uz Unu, da ne 'tanjimo sopstveni i punimo budžet MUP - a'.
Reke su bile jako mutne i ni blizu svoj svojoj ljepoti, no terali smo dalje, uz šegu i Dinkove Šale da bih mogao 'prebaciti i u drugu povremeno' J Lako je njemu, vozio je tuđi (Ramizov ) auto, pa kada prođe pored kamere samo se nasmješi i pokaže na suvozača J
Osim par 'močanja' pored puta, jer je sinošnji 'Nektar' htio napolje, do Bihaća stigosmo za tren. Uz predivni kanjon Une. Doduše bilo je puno radova na putu, pa smo putovali za nijansu sporije ali potpuno bezbedno i sa uživanjem. I vreme se razvedrilo, dan je bio prelep.
















I da razjasnimo nedoumicu. Naime, zašto neđe BiJać, a negde Bihać?
Pa lako je. 'Književni' deo je poznat, no Bišćani nekako gutaju taj suglasnik u svakodnevnom izgovoru, pa to više sa strane zvuči 'Bi'aća', a eto ja sam kao ukras dodao J, kako meni nekako zvuči J
O samoj fešti ili danima tamo, šta reći?
Da su nas ljudi dočekali kao rod rođeni.
Da smo, slučajno, dok se igralo kolo, razbili samo jednu ukrasnu saksiju (neko zapeo u 'prolazu' pa se gazda poslije šalio sa svojom ženom : “Jel' kol'ko bi ona saksija 160 ili 180 eura, u nabavci...? „
Da za tri dana nije bilo ni jedne tužne i teške teme. Osim što nam je kolega, dok smo jeli izvrsnu čorbu na jezeru, pokazao kuću Iftarinog strica, gde je on tragično završio...
Da sam ja ( a i svi ostali...) plakao kada je Fićo otpjevao onu o Višegradu za našeg kumaru Šuleta...
Da nam svake godine bude sve bolje i ljepše.
Da smo upoznali parkić u BiJaću iz svih 'uglova'.
Naime, dok smo išli kod Samira na vikendicu i dalje ka izletištu na Uni i jezeru ( mi manje hrabri, koji nismo ćeli na rafting...), naše drage kolege nas 'zaborave' na semaforu (od 'utešnog' : „Ma znaju oni put...“ do paničnog „Ma đe su do sada...“  J ) I ondak mi, bezmalo sat vremena rajzuj po gradu. Koga god pitamo za pravac, ne gine nam krug oko parka ... J Lep grad, baš. Mislim, tada smo ga jedino i videli.
Našao nas Samir konačno, tu u komšiluku, kada smo već bili 'ublizu' oko aerodroma Golubić (toliko smo već znali...) i 'priveo' nas u društvo.
Srećom, mojom, Arsenić nije ništa ufatio, a mi proveli predivno prepodne, kao uvod u savršene večeri...

















Eto, jedino smo od Željave odustali. 
Nudio nas Samir, sve čovek pripremio. No meni Stipan i Živko nisu mogli doć' iz Zadra, pa mi se nije ni dalo da idem. A ne bi ni sve stigli. Hbg, moraš proći par granica da bi video nešto što će izazvati samo tugu. Mi smo imali tu sreću da smo ga videli u punom sjaju, još kao đaci... 'Pokojnika' je ipak možda bolje pamtiti dok je bio mlad i zdrav. No, ne vidim to baš kao neki nedostatak celog ovog boravka. Naprotiv.

I sada, šta da ja dalje radim?
Da opisujem detalje?
Koliko smo se smejali?
Kako mene svake godine zaboli dijafragma i promuknem na par narednih dana?
Kako jedva stignemo da se istuširamo i presvučemo pre naredne šege i zahebancije?
Kako smo Varnica i ja molili (skoro preklinjali...) da nam daju mikrofon samo na pet minuta da zapevamo onu „Kad me put nanese...“ pa nam Alma, pevačica, Samir, Bešo, Šarac, Fićo ... i ostali tu ideju odbili 'sas indignaciju' i zajebanciju... (no otpevali smo nas dvojica to ipak, u nedelju, oko pola pet ujutro, oko fajronta, kada se pevačica umorila, a ovi naši Tarabići, zaboravili mikrofon... J )
Kako smo, ovih par dana u godini, oni dečaci sa Rodoča, braća za celi život... Kako je od tog Rodoča prošlo 38 godina, a mi baš 38. klasa...




















Kako... ?
Pa ne mogu to sve opisati.
Zakasniću sutra na posao J
Od pečurki sam danas već odustao, evo sprema se kiša, a ne mogu sam u šumu. Mislim mogu, neće me niko ni tražiti, al' daj prvo da završim ovo sećanje...
Nosim se mišlju da ugasim potpuno onaj FB. Žao mi slika nekako. Pa će mi blog ostati jedina veza sa svetom... J
Evo, pripremam za jesen i knjigu pesama, koja će se zvati 'PaŠteta' (ko fol' pa eto, šteta baciti... J ) a ova pesma će (sasvim sigurno)  biti deo te, nadajmo se skorašnje, knjižice...
Htio sam za ovo divno veče, napraviti šalu (bolje i to nego da supijan držim govore J ) , tačnije prepevati pesmu 'Mala moja iz Bosanske Krupe' (prošli smo dva puta, kroz Krupu, predivna je kao i uvek...), pesma se zove kao i naslov ovog posta (tačnije naslov se zove po njoj...) 'Braća od Bi(J)aća' meni je jako draga, a Vama po volji J


Braća od Bi(j)aća

Imao sam četrnaest godina,
prvi puta stigoh do Mostara,
onim 'brzim' Štutgart - Kardeljevo,
pratili me moj Jovo i stara...
o dječačke uspomene glupe,
'eej drugari Vi iz školske klupe...

Tad sam znao samo za Neretvu,
Velež, Most i skokove sa njega,
Presreo me kamen i vrućina,
postaj'o sam brzo svestan svega.
U sjećanju sad me brinu rupe,
'eej drugari Vi iz školske klupe...

Dočeka nas plakat na kapiji,
'Dobro došli najmlađi drugovi'
čim ga prođoh, shvatih, istina je,
na Rodoču se legu sokolovi...
Pred nama su decenije trupe,
'eej drugari Vi iz školske klupe...

A vi ste me gledali ko svoga,
zbunjenoga, seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u ‘oklopu’ vojničkih oznaka,
kako zija u izloge skupe?
‘eej, drugari Vi iz školske klupe!

Lakše beše, sa ljudima dobrim,
za sav život upoznah jarane,
 a on surov, kako već zna biti,
razveja nas na sve čet'ri strane...
Izdaše nas, poput sablje tupe,
'eej drugari Vi iz školskle klupe.

Tekli tako ‘Šuškavcima’ dani,
uspomena na Vas ne ocvala,
A Neretva u proljetnje noći
Naše nam je snove šaputala.
sada vidim matore mangupe,
‘eej drugari Vi iz školske klupe!

Brzo minu naše đakovanje,
 završismo, sa ‘krilima zlatnim’,
Sve Vas rado u srcu sačuvah
ja kroz bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
‘eej drugari, Vi iz školske klupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
ostarismo, braćo, a ostasmo mladi
tih dečaka eto, sada više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Srećno, moji, Vi iz školske klupe!

Vojkan 'Brančilo' Eskić, 
Niš, maj; 2019. godine

A dalje, pa za kraj su mi ostale tri šale.
One koje sam ja upamtio tih dana.

Najprije, supruga našeg klasića, koja većinu nas ne poznaje, prvi puta nas je srela, a bila je u subotu na ovoj našoj sjajnoj fešti, kasnije je rekla mužu, u poverenju J  :
 “Znaš, dok nisam upoznala ove tvoje kolege, pilote, plašila sam se letenja... Sada, kada sam ih upoznala, plašim se još više...“ J

Druga šala:
U neko doba, kada smo već bili debelo u 'elementu' pjevačica Alma pravila sjajnu atmosferu ( Mlada brate, lijepa, ima je taman svuda đe 'treba', visoka i baš onako lafica.) kaže Milčo Fići : "A bre Fićo, ustaj odmah, da se vidi da imamo barem jednog koji je viši od pjevačice...“ J I ona to čula smeje se i kaže nama pemzošima (ofirali nas ovi 'kompanijci' J ) :“Šta je jarani, nije bila pemzija...?“ a Varnica vadi 'Senior karticu' i ide do orkestra, da je 'provuče' J

Treće:
Pred rastanak, u nedelju, kaže Zolotić, onim svojim finim smislom za šegu: „Moja baba bi neg'da reka „Mogle su još oči, da je bilo noći...“ 
Upravo tako Zoćo, mi smo pravi ljudi, braća za ovoga zemana, i tu nema pomoći.

Jako mi je drago, što neke druge klase ( i starije i mlađe)  organizuju svoje susrete po uzoru na nas. Znači, postavili smo ljestvicu ko ' za Bubku'. Mi se bolan ne takmičimo, nama je ovo 'urođeno'. 
Od Niša do Bihaća ima oko 720 kilometara. Drugarima 'iz vana' ili Dragom i njegovoj porodici iz Makedonije, ima još više, no nama nije bitno rastojanje. Mi znamo decenijama i đe, i kada, i kuda idemo. U našu luku, ljubavi i prijateljstava, kumstava i dečijih uspomena. U zemlju Dođiju (ovo sam samo da zahebem onog Petra Pana i Ne Dođiju J ) i stizaćemo do tamo, makar puzajući sve dok možemo da 'mrdamo'.
Sledeće godine nam je 'Dođija' neđe na Tari ili oko Kraljeva. 
Daklem Šaki sada 'priJoni' (i nemoj baš ono što si nam davno obećao 'Eminentni restorančić na ibarskoj...' J Lolo ne daj mu da nas tamo strpa i ako će realno, nama biti svejedno  J ) .
Ove Bišćane je teško 'nadmašiti', no moremo im se barem na ovaj način, ono ljudski zahvaliti...
Samire, Besime, Emire ... i svi Vi dragi ostali domaći, hvala Vam beskrajno, što sam ova tri dana ponovo bio onaj bezbrižni, plavokosi, seoski dečak, kome je jedina briga bila kako će se spremiti za kontrolni kod Boleta ili ispitivanje kod Čvore...

I za kraj šta? 
Pa najbolje. Muzika brate...
Haj' ovih nekoliko kratkih snimaka neka potvrde onaj moj stih, još sa Fruške gore:

"Iscure nam nekako kroz brige životi,
Živce nam skroz istanje razni idioti,
Bude srećom ovih dana kad se kupam u lepoti,
Nek' svi vide kako slave klasići, piloti…"








I za sami kraj jedna 'sasvim lična' , da se vidi da nismo samo dangubili tih dana, kraj takvih voda ...