понедељак, 27. децембар 2010.

Stroboskop...




Umal' da se vratim u krevet.
Ama, zera je falila.

Vani je počeo snijeg.
Onaj koji se neće tako brzo otopiti i kome se i gradska djeca najviše, ono pravo, raduju a putari i oni seoski najmanje.U stanu je prijatno toplo.Ispratio sam Gileta u školu i vratio se u radnu uniformu (pidžamu...) a Željko Joksimović i njegova ,,Mišel,,,,, su konačno prelomili moje dileme.
Jesam se ulijenio, braćo draga.Neverovatno.
Za mene, staru pričalicu, je bilo neobično da i dva dana sastavi bez nove priče a sad viđi bruke.Prošlo je tri hefte od poslednje.Moj jaran Vule mi lijepo reče  ,Ova francuska salata ti se skroz uščula...,, (misli se na poslednju priču na blogu, he, he...).Jes' vala jaro.
Kažu da svakog lošeg hirurga vazda ,,izvadi,, patolog a svakog lošeg kuvara, majoneza.Šta li je sa piscima, nemam pojma.Možda ih izvade ovakva jutra a majoneza iz te blogovske (nije Bogovske, no ove, prethodne...) salate se verovatno skočanjila, ko na onim pitomačkim sendvičima sa kioska brze hrane pored kasarne đe kupuju samo vakcinisani i ovi bromazepaični (mislim bromirana, mlađa raja...).
Dakle ljenčugo, nemoj se više vaditi na praznike, dječije rođendane i starovremenski auto.Ako hoćeš da te ljudi kako, tako upamte daj napiši nešto novo.
Kažu da je mnogo bolje biti zloća.Onda čim se malo i trenutno popraviš svi vele ,,Joj vidi ga, popravlja se...,, A ako se prevariš pa hoćeš biti dobar ne gine ti da pre ili posle neko ,,konstantuje,, (kako bi reko' Milašin...) ,,Šta mu bi, a baš bio fini čova...,, čim nešto malko zezneš.
No kako mi dragi prijatelj jednom davno reče ,,Never complain, never explain...,, i ja ću dalje u priču, bez objašnjavanja.A dosta sam vala i odmaro'.
Oklen' naslov?
Ko god je imao priliku da upravlja, tokom druge polovine dvadesetog vijeka, na Balkanu, nečim što ima motor sa unutrašnjim sagorjevanjem, a da nije disel, ono da ima kablove i svjećice, razvodnu kapu i slične nervirajuće djeliće (ništa me od tehnike ne more toliko iznervirat' ko struja na autu...) znaće na šta se naslov odnosi.
Za ovu ostalu raju, maznuo sam isječak iz opisa pozorišne predstave istog imena a glasi recimo 'vako  .,Značenje reči Stroboskop: strobos (vrtlog) scopeo (gledam), dovodi se u vezu sa stalnom kontrakcijom kosmosa, pitanja svetlosti i tame, života i smrti...,,
E tako.
Lampa istog imena služi za podešavanje tačke palenja ili paljenja na autu.
Ej moram jedan vic.Krenula mlada učiteljica iz Srbije da traži poso' u Bosnien.Jadna skontala da se sve mora prevodit' na ijekavicu.Došla u neku seosku školu a tamo u komsiji za prijem tri frajera.Direktor, pedagod i psiholog.Stala ona ispred njih i kaže ,,Jeste li Vi tr(ije)bali jednu učiteljicu...,, Ovi se zgledaju, šmeknu zgodnu učiteljku i sa smeškom ,,konstantuju,,  ,Nismo ali mogli bi...,, He, he
Vezano je samo za ovo e i ije.
Riknulo mi paljenje.Puca i tandrče, na sve strane.Prekuče jedva došao iz grada.Čim privršim ovu priču, moram to ići i poravljati.Ako pronađem dragog krdžu ispod snega i ako komšina garaža bude slobodna.I ako mi jaran donese stroboskop lampu.
Uvijek me fascinirala ta mala čudna spravica.Svjetlost ko u diskaćima osamdesetih.Toliko trepće da ni sebe ne vidiš.Jedino neke drage oči iz davne uspomene.Pa ne znaš jel' ti to od pive, oblaka plavičastog dima ili agresivnih sjećanja...I tako to ostane.
Od cijelog tog treptanja ugledaš samo tačku paljenja.U smjenama mikrona svjetlosti i mraka protakne se nekako i vrtlog kosmosa, što bi glumci rekli.
I sada ću ja napraviti stroboskop svoje dvehiljadedesete.Svijetli i tamni trenutci.Nije to lako uraditi trijezan pa kontam bil' čeko veče da mi dođu jarani il' da oprobam 'vako ,,nasuvo,,.Ajd krenuću odmah, ako budem čekao možda me nešto drugo odvuče i opet dan osta bez priče.
Ovaj Joksimović i dalje odmaže ,,Milo za drago sve ti život vrati.Prolaze ljudi ali stoje sati...,,
Ne znam bil' posebno jedne, posebno druge, il' nako đuture.
Ajde prvo ću svijetle.Nemojte se sikirati, neću ih ponovo opisivati imate ih već u pričama.Samo ću nabrojati.Pored onog najvažnijeg a što često stavljamo u drugi plan, zdravlja, koje nas je ove godine služilo, bilo je i puno drugih svjetlih trenutaka.Recimo poslovnih.
Divna promocija moje knjige u mom Čelincu i poznanstvo sa izuzetnim ljudima iz organizacije iste koje postepeno i trajno, nepovratno prelazi u neka lepa prijateljstva.Eto to je jedna od iskrica koja je obasjala ovu godinu.
Tu je i odlazak na Ohrid, susret sa mojim neverovatnim klasićima i tri dana dovoljna za tri života sjećanja.Tu je i staparska svadba, susret sa Novim Sadom, Somborom i Bačkom u njihovim najlepšim izdanjima.
Tu su i nova poznanstva sa Srđanom, Stipom, Zoranom, Igorom, Vinkom, Akrofobom ... i svim onim divnim ljudima koji su na razne načine došli do moje tj. naše knjige, pročitali je i na neki lep i jednostavan način našli sebe između njenih redova.Hvala prijatelji.

Obećao sam opisati kako jedna malecka i slabašna knjižica poput ove, lako prelazi balkanske gudure, čak i okeane, bez ikakvih problema stiže do nekih meni dragih, poznatih, mesta ali  i na nove teritorije kontra hemisfere, ali to moram odvojiti u celu novu priču da ne skarabudžujem sada.
U svijetlim trenutcima moga ovogodišnjeg stroboskopa bilo je i nezaboravnih pecanja, noćenja u stoljetnim planinskim šumama i druženja za čiji opis ja nikada neću biti dovoljno dobar pisac.
Drage trenutke godine koja se više neće vratiti oplemenili su i moji nerazdvojni vođe i pratioci  Vule i Cole, moj dragi jedinstveni drug i mentor SMBG i oni su mi nekako kao visoka zvjezdica ličnog vatrometa..Samo što ove traju.I nadam se da će trajati.Zvjezdice moga drugarstva, sve dok ih ja budem mogao oslikati u svojim slovensko plavim zjenicama...
Dođe mi da pomislim da sam slavan.Nisam.Ja sam samo dobar i jednostavan čovek, po malo i umoran dečak u ranim četrdesetim, vedro zagledan u neke buduće dane.
A tamna strana?
Bilo je i toga.Kako bih inače oslikao kontraste života. ,,A crnu nisi štedela, ali bez nje bi bela manje vredela...Bez crne bela bi još izbledela...,,
Nije me poštedila ni ova godina.
Light motiv je ponovo bila surova balkanska bijeda i jad koji ti srozaju i najsvetlije ideale, ponos samelju u prah beznađa, a život pretvore u hrvanje sa svakondnevnicom.Taj produženi i ogorčeni klinč čini srećom većinu tamnih trenutaka prethodnih tri stoje i kusur dana...
Loše vesti i neispunjena obećanja u vezi ikakvog konkretnog posla ,,vani,, su kap žuči u čaši desete (il' ono bi jedanaeste...) godine novog milenijuma.
Jedna bezazlena rasprava sa bratom koja je dovela do toga da  trenutno ,,ne divanimo,, i što pod hitno moramo prevazići je još jedna od tamnih ,, stroboskop,, flekica.
Nepovratno su otišli neki dragi ljudi i prijatelji...
I tako, mogao bih sada kao Bane Bumbar da počnem ,,A te dvehiljade desete ...,,

Od opštih i teških tema sam odavno digao ruke, pa njih neću ni uvrstiti u lične statistike.Još od ranog djetinjstva sam najviše volio samo sportske preglede prethodne godine.Bila mi je po malo smešna analiza jednog jarana sa kamarom morbidnih elemenata.Moram je ovde, možda je malko degute ali zaboraviću pa šta onda...Parafraziram.
,,Nedavno je kveknuo onaj Ričard ,,mišije srce,, Holbruk.Kažu da je bio u sobi sa Hilari kad mu je prezubila čuka.Da nije bilo kakvog ,,Levinski,, sindroma tu?I to baš na petnaes' godina Dejtona.Jel' se to neko odgore šegači sa nama?Možda je i od jarana Hašima mogao dobiti i novo da je na vrijeme tražio...,,

Sa čim se slažem, a sa čim ne u ovoj floskuli?
Ne slažem se sa tonom iste.Dalje, trudim se da se nikada ne radujem tuđoj nesreći ali nisam bio preterano tužan kada sam čuo da je smrad pandrknuo.Volio bih da se svim balkanskim kasapima jednom popišam na humku.Ne bi to ništa binto rešilo, kao što i priče ne mogu ništa bitno promeniti ali osjećao bih se nako' malko bolje.Osim oko bešike i oko srca bi mi bilo lakše.
Moj Ričarde, šta ste ti i tebi slični, meni dragih ljudi, ovde zavili u vječnu cninu, barica na tvoj krajputaš je ništa, sića.Ali u ime svih njih nišanio bih pravo u podnožje mete.Mislim mlazom...
Dobro, dosta o tome.
Kakva li će biti sledeća?
Indijanci sakupljaju drva.He, he...Mogla bi biti vesela.
Kakva god da bude, biće mi lakše uz Vas a valjda i Vama sa mnom.
Neka smo zdravo a stroboskop života će nastaviti svoj neumitni rad dok jednom ne ostane samo tama.

Kakvi su budući vazduhoplovni elementi ove priče?
Dogovorio sam sa dragim prijateljem naredne godine buduće nezaboravno jedrenje.Nećete verovati ove godine nisam uopšte seo u avion.Ili bilo kakvo sokoćalo.Osim u snovima.
Bruka.
Nastojaću to popraviti  u budućnos'...

Valjda ću naći i neki ljudski posao (mislim, ono da se bar nešto plaća...) imam već i pozive za putovanje u nekoliko bliskih i daljih zemalja (,,ko Bajernova špica,, što Vule reče...He, he ) počeo sam knjigu da prevodim i na Njemački pa viđećemo (ma ne ja, no lektor, nemojte se štrecati...).Kažu da je čovjek živ onoliko koliko putuje.Viđećemo i to, i ko što rekoh, nek' smo zdravo.

Pre dosta godina, devojčica, naša rođaka iz Ciriha je bila u gostima.Dok sam je vozio sa aerodroma dječije naivno mi je rekla ,,Vojo, što je ovde kod Vas popularno da se voze stara auta...,,
Jes' ,,popularno,, je.
Zbog te ,,popularnosti,, odoh da iskopam krdžu i da ga probam prećerati u garažu.A onda stroboskop u šake i razguli.
U Vašim stroboskopima želim vam što svijetliji ritam.
Da tamnih tačkica bude manje a i da se zbog njih manje sikirate.

Što bi Lala reko' za novogodišnju želju...

,,Da me Sosa ne vara.
Ta ako me i vara, da ne saznam.
A, ta i ako saznam, da se ne jedim...,,

Na ovom mestu neću Vas prevariti.Sledeće godine pisaću o nesreći koja mi je promenila život, o tome kako sam umalo postao vođa, stigao skoro do Canade, USA i down under te o još nekim dragim sitnicama...A 'volike pauze više neću praviti.Osim...
Drugar mi reče da je moju knjigu nedavno video na stolu jednog vrlo ,,visokog,, čoveka ove zemlje.Dakle možda karijeru nastavim kao Karl Maj.
No raja, zagledajte se u vaš stroboskop.I što glumci rekoše, dobrodošli u vrtloge života...
Joj jes' dosadan ovaj Joksimović ,,Ponedeljak, hladan i siv...,, i ,,Sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak...,, ,,Više se ne okrećem ni za jednim prolećem...,,

Neću Vam još čestitati Novu.Čućemo se do tad'.
Sad samo pozdrav drugari.Moram ići srediti svoju tačku paljenja.Mislim krdžinu ali toliko smo već dugo zajedno da smo postali ko jedno.Ono jedna duša...A moram ići i skinuti pidžamu, sramota je.Možda pozvoni poštar sa računima.Čestitke već odavno ne stižu...

Vaš...
Vinetuov Cvetko.

3 коментара:

  1. Konacno…

    Hebes sve dnevne novine, Herot’ku i Vrochi Kaj. Ovo je citati milina. Bio sam u odredjenim trenutcima posumnjao da nisi odustao. Nemoj, ni slucajno. Ja znam da je ovo tebi, bas kao i meni mali izduvni ventilcic, koji nam regulise unutrasnji balans. Jesam u pravu?! Znam da jesam. Pocecu odpozada… Avtici..
    Ja bi toolko volio sad sjesti u VW bubu mog caleta i djirat sanjom da ti to nemrem objasniti.
    Nije samo sto je buba, vec ima i ono “zajedno smo rasli” i zajedno srasli. Prve vozacke korake sam naucio na njoj, koristio je kao hotel sa par zvjezdica itd ..itd.
    Kad je negdje krajem 80ih zamjenila jetta, malkice luksuznija i dosta novija, radost je bila kratkog vijeka. Ja sam zalio za mojom bubom, onom jednostavnoscu i nekim posebnim mirisom koji je imala u sebi. Ima nesto u tome, al’ to neznas dok ne oprobas ostatak.
    Ove Dejtonce moram preskociti, jer ja sam samo gulio krompir!
    Za postara… pristavi findzan viska komotno.
    A Stroboskop..
    Meni je davno jednom jedan uman cova rekao..
    Sinko, prvo moras napravit’ mir sa samim sobom, pa onda sa svijetom!
    I toga se uvijek drzim, cvrsto. Ne diraj me, postovacu te, ti meni cokoladu, ja cu tebi dvije.
    Ti meni “takme”, ja tebi dva. Il’ dva krompira ;) *vovo se odnosi na trece lice, sujmivo lice ;)
    Uh sho se raspisah… Da kratim.
    Puno pozdrava od brate, malo prije Norveske ;)

    Vuk

    ОдговориИзбриши
  2. O Kumooooo ziv li si mi?
    Ja pomislio( jezik ja pregrizo) da je nas Vojo okacio mastiljarku o klin i batalio blog i pisanje jer je sad na facebook.
    Ili je na pecanje ili u planine ili se smrzo negdje skupa sa krntijom negdje u one opake planine.
    A sad sa ovim pisanjem si mi bas zasvijetlio ko stoboskop:-)
    Pravi naziv za pricu (nakon toliko vremena.
    E nek te je vala nas bruder iskritikovao, ja sam te cesto "ruzno" spominjao -mozda ti se i stucalo, sto te nema da pises. Kako te nije sram i sramota publike koja jedva ceka da procita tvoje price??? Ma ako se vidimo(cuj ako- nema Ako neg KAD SE ) budemo vidjeli-dobices ti po usima za ovo:-)
    Ja sam vec 6-7 puta procitao tvoju knjigu i svaki put mi je interesantna ko da je prvi put(ono nevinost i te stvari/ uh sram vas bilo bezobraznici-ma mislio sam kad po prvi put otvoris stranice nove knjige:-)
    Haj da ne gnjavim ko nas bruder Vule, neg samo da te pozdravim , ada ti kazem: ma samo te posmatram -sa tribina-pazi sta radis:-)
    Puno srdacnih pozdrva iz brrrrrrrrrrr ledene Norveske (-19 , mraz i ledeni vjetar koji se u kosti zavlaci)
    tvoj vjerni desni pratilac 117-ti- na mjestu-smaknuti:-)

    ОдговориИзбриши
  3. Dobra. Šta dobra, odlična! Ako će opet ovakva priča, slobodno ponovo "uzmi zalet" od nekoliko dana pauze :-)

    Stipe

    ОдговориИзбриши