субота, 30. октобар 2010.

Šta je pisac htio kasti...?

Dobro jutro, dobri ljudi.
Verovato se ovako osećao Kolumbo prvo jutro na San Salvadoru ili Magelan zauzet vođenjem barke kroz nepoznati prolaz.Nove teritorije...
Za mene je ovo potpuno nova materija pa kao što nalažu pravila pristojnosti red je da se najpre predstavim.Ime vidite u naslovu a za ostale detalje pobrinuće se neke naredne priče.Bio sam pilot borbenog, ali kasnije i transportnog aviona, sada u penziji i sa dovoljno volje i želje, da neke lepe stvari ostanu upamćene.

Zašto sam se odlučio za ovakav vid komunikacije?
Pa iz nekoliko veoma važnih razloga.
Jednostavan je, jeftin i pristupačan velikom broju ljudi.Ako za blogove kažu da su neka vrsta elektronskog dnevnika, hteo bih lično da delimično izmenim takav pristup.Na jednom fudbalskom terenu u okolini sam nedavno video natpis na tribinama koji glasi ,,Ako nam publika ne dolazi, šta ćemo svi mi ovde...,,.Dakle ako niko ne čita napisano onda se postavlja pitanje smisla i suštine truda.Te samim tim ovo neće biti samo moji tekstovi i priče već mi je bazična želja da što više ljudi uzme učešće u kreiranju istih, svojim komentarima i primedbama.
Iza sebe u ,,minulom radu,, imam već objavljenu knjigu ,,Dobrovoljno janjičari,, koja govori o odrastanju i stasavanju generacije borbenih pilota u SFRJ, moje generacije i oko stotinjak priča objavljenih na raznim vazduhoplovnim forumima.
Postaviću ovde i integralni tekst knjige, kao i priče koje će ići nekim hronološkim redom.Stare ali i puno narednih,  novih.One govore o jednom moćnom vazduhoplovstvu i zemlji koje više nema, a u kojoj je odrastala generacija 60 i neko.Biće tu stvari i sitnica vezanih za borbenu avijaciju ali i životnih priča koje ruše neke tabue i brišu zablude o nedavnim vremenima.Neće biti politike, mirisa baruta i slinčnih mučnih stvari koje su prošle mimo i preko svih nas.
Ove stranice će odisati dobrotom i pažnjom ka sitnicama koje život znače.Bar sa mog gledišta.
Kao što rekoh, svi ste dobro došli, a unapred se zahvaljujem za sve primedbe i sugestije, kao i eventualnu buduću pomoć u uređenju moje avlije tj. ovog virtuelnog skloništa od svakodnevnice.
Sebično zvuči, ali ovakav pristup će mi poslužiti da malo pregledam i uredim ovoliki broj priča za neku buduću knjigu.Jer kampanjac poput mene to inače drugačije ne bi ni učinio.
Ne očekujte previše, velika očekivanja obavezno donose i velika razočarenja.A toga nam je svima dosta.

Dakle, kao Vuk Karadžić, odoh ja samouk u ,,svijetlu budućnost,, a tamo ću kao i do sada na forumima sigurno sresti puno divnih ljudi.Nemojte da hodam sam.

U nove radne pobede, naprijed i nikad robom.

Vojo.