понедељак, 28. март 2011.

Fever ili Vivus...


,,Sve bolesno, sem kilavog Braje...,,
Ruralna šala, blizu istine.Jutros, na žalost, tako blizu.
Počistio nas neki ,,vivus,, kao bodičekom.Ukucao u ogradu klizališta pa sam jutros nako' slomljen ko' da me udario i pronos'o lokalni, ubrzani, onaj preko Male Krsne...
Boli me svaka koska.I ove kojima kuckam.Potrajaće zato ova priča, izgleda.
Ako vidite šta zelenkasto, na tastaturi, ne brinite.To mi je iz nosa.Kao ona morbidna fora kad pitaju tipa od čega su mu silni tikovi.Jedan mu je iz ovog rata, jedan iz onog, a za trljanje palca i kažiprsta je odgovorio ,,A to? Eee, to mi je iz nosa.Pravim kuglicu...,, No sikiriki, ja sam još u fazi tečnog agregatnog stanja.Rukav za sada rešava većinu sličnih, a kritičnih situacija...

Klinja je izašao juče iz febrilnog režima i temperatura mu se, nakon više dana,  vratila ispod 37 C.Srećom i noć je prošla relativno mirno.Poslije par ,,dinamičnih,, spavali smo kako, tako.
Zato će ova pospana priča govoriti o nekim virozama koje zaslužuju da se pamte.Srećom, prošlim.
Ajmo, odmah pojašnjenje naslova, bojim se 'vako kilav, zaboraviću.
Prije šest, sedam godina Gileta je spucao neki grip.
Prilično opasna mutacija.Reklo bi se.
Temperatura danima ne pada ispod 39 C.Jednu noć, kako to sa decom obično biva, između subote i nedelje mališa se skroz zarumenio, svoju uobičajenu dečiju veselost zamenio malaksalošću a čelo, tabani i ruke mu gore.Ni zvanični ni babski lekovi ne pomažu više.Probali i obloge alkoholne (jedino tu mi nije žao ,,domaće ljute,, a kad žena uzme istu da čisti prozore ne bude mi pravo ali slabo šta smijem reći...), tuširanje, rendani krompir i sirće u čarape, sirupe, supozitorije (čepiće...), ama ništa ne pomaže.Toplomer pokazuje 40,5. Celzijusa.
Tri je ujutro.
Ništa, moraćemo hitno u Hitnu.Oblačimo se i dok onako malecak i sladak trogodišnjak sedeći na krevetu menja potkošulju, vodnjikavim i sjajnim očima pogleda u mene i kaže ,,Tajo, što me sjebo ovaj vivus...,,.Ne zna još sve samoglasnike (uglavnom prednjenepčane...), ali zahvaljujući svom đedu Jovi i đedinim pajtosima Baći, Mići Stojniću, Goji i drugima, uveliko je apsolvirao sve psovke.Barem ove koje se u Bosni koriste poput uzrečice u svakodnevnoj komunikaciji.
Od te noći, kad god nam gripčuga navrati ,,u goste,, koristimo interni, šaljivi termin ,,vivus,, .Ili u neznatno dužoj varijanti ,,Hebote, što me shebo ovaj vivus...,,

Prekuče, u rano jutro, nas dvojica smo smislili kvarnjačku foru koja me skoro uprijeko načini udovcem.Zera, ama manja od zanoktice, je falila.
Groznica kod dečaka je već bila u silaznoj putanji, završnom delu, a vivusi i ovaj puta uspješno pobijeđeni i rodila se dosada.Od ležanja i izolacije.Ne može dasa u školu, ni napolje i ostali mu na raspolaganju crtaći i povremeno komp., kada ga malko pustimo, čisto da ga želja mine.
Dogovorimo se na s dvojica da majku, paničarku neviđenu, trznemo tako što ćemo čaj malo ,,promiješati,, toplomjerom.Malkičak, tek toliko da živu doteramo oko 41 i po ...
Ima ona stara fora kada je Bog jednom bio baš ono dobre volje i krenuo da ispunjava želje na nebesima.Sretne neku bakicu i pita je ,,Šta bi ti bako najviše željela?,,
,,Ja bi željela da budem živa...,, I Bog ladno turi bakicu u termometar.Eto ti, budi živa, pa ti baba poslije pazi na akcent...
Pošto smo podijeljeni po smjenama za noćno dežurstvo moja šihta je pred jutro.Gospoja komirana još kunja.Skuvam mališi i sebi čaj.Izmerim mu temperaturu, malo preko 37.Sve ok, za jutro.Onda uzmemo toplomjer i samo što sam ga turio u svoju šoljicu za čaj, baba, tj. živa umal' da ripne skroz iz cilindra.Neš' vala.Protresem malko tek da ga vrnem sa maksimale a dječak Grujica sa osmjehom ga zaglavi ispod pazuha.Temperatura se kao što znate more mjeriti na raznim mjestima.Ovaj smo koristili do sada samo za pod pazuh pa ni čaj ovaj puta nije promijenio ukus.Imamo i onaj Chicho sra..e, digitalni toplomer.Ali tu nikada nisi siguran koliko su mu stare baterije i kada će go..o zapištati.Ništa bez mehanike.Hemije, ma dobro fizike, ajd' šta ste zapeli.
Samo što je mališa napravu skembo pod pidžamu počinje namešteni (i ranije dogovoreni...) dijalog.
,,Tata, nije mi dobro.Boli me glava...Vruće mi je,, Glasno i jasno.
Izvadim toplomer i uz jedno ,,Uh, hebote...,, stavim ga na stočić.Kao slučajno, na dohvat prethodnog ,,dežurnog,, i krenem užurbano da se oblačim.Od naše galame i majka se probudi, onako bunovna u polumraku (spuštene roletne do pola prozora, namjerno, za uspjeh u kvarnjačkim poslovima mora se voditi računa o svakom, pa i najsitinijem detalju, he, he...).Sledeći potez je njen pospani pogled i traženje linije bakice, ovaj žive, na potezu od 37 do 38 tamo gde bi inače za takve uslove trebala biti.Par sekundi neznanja a onda tih, bez reči, panterski skok prema dečijem krevetu i zaštiti sopstvenog potomstva u vidu ruke na čelo ( i dalje ništa sumnjivo...) i ubrzanom preturanju po ladicama sa dečijim vešom u potrazi onih svečanih kompletića za priredbe, slavlja i za kod doktora...
Nismo više imali srca, počeli se obojica smejati a životna saputnica skoro ostala bez života i obećala da će mi to vratiti, sa kamatom.Pa sam sada na oprezu, znam ženu.
Od reči je i drži obećanja.Posebno i naročito takva.
Ne bih vam savetovao da ovo probate kod kuće.Živa i vrućina nisu baš dobra kombinacija.Za delić sekunde mogla bi da pođe u šetnju po kući a ko će je onda nako žilavu i živu pofatati.Niko, a i otrovna je malkičak.Bar isparenja.U čaju garant zdrava nisu.A i životni sapu(a)tnik bi vam mogao značajno zagorčati tea.Onda će fever biti najmanja frka.

Zna živa biti ,,teška,, pravo.Evo davnog, komičnog primera.
Moj đedo Mile je sredinom prošlog vijeka radio u rudniku olova i cinka.Nusprodukt prilkom iskopavanja je bila živa.Krene đedo jednom na službeni put u prestonicu.Treba da odnese tj. odveze vozom desetak kantica sa živom u Rudarsko - tehnološki fakultet na analizu.Kantice, one metalne ko za mlijeka nekada, samo sa boljim poklopcem.Specifična težina 13 i eto veselja.
Došo' đedo na stanicu ...

Drugari, ne mogu stvarno više...Faća me temperatura, pravo.Idem malo leći nastaviću ovih dana.I 'nako svašta ovde brljam u nastavku priče ću se moći ipak vaditi na vivus...

I to be continuited ... (jek' se 'vako rekne...? Vidite kako radi ,,iskusan  književnik,, Već sam se počeo vaditi na vrućicu...)