уторак, 28. мај 2013.

Priče iz Prepričave ...

Moj je život …

Ko kaže da se ovde u Jevropi samo dirinči J
Mi cvrčci generalno ne volimo ovu zimčugu. Sve ostalo nam pasuje, savršeno J Evo čim sam ja ufatio zeita za ovu priču, znači nije baš tako ili sam ja u osnovi džabalebaroš pa balans uspostavljam ko Fukoovo klatno… Kako god me ,,našteluješ,, bez priče ili pisanja i ne mogu.
Uželio sam se malko, bio sam u brzinskim i kokuzovskim pripremama za put, pa dugo nisam ni dofatio tastature i evo da to barem zericu iskorigujem a i da turim friška dešavanja ,,na papir,, jer u protivnom očas nestanu u glečerima demencije malenkosti moje. Jes hebeno zeru al‘ nađe se timea, samo ako se ‘oće …

Nisam prvi puta u Evropi.
Doduše kao lokal patriota mislim, tvrdim, smatram i branim vazda to mišljenje da mi i jesmo u Evropi ali možda samo stvaramo ružan privid dok kaskamo i šenimo za zajednicom. No to i nije isto.
Definitivno imam problem sa lap topovima. Nije mi nekako ,,na ruku,, ova tipkovnica, pa se sizifovski prilagođavam, no izguraću priču do kraja. Valjda neće očigledno uticat’ na kvalitet same fabule. No ovo je uspomena sa putovanja pa fabula nit’ je teška, nit’ komplikovana.Više je ‘nako ko roman za plažu koji se odmah posle čitanja zaboravi …
Prvi puta u životu sam u Švici.
Da ne griješim dušu, već kvarat vijeka skoro me familija zove i moli da dođem (pa voli i mene neko, što ste takvi…) ali dok su bile one vize, nije mi ni na pamet padalo. Tamo negde, onog ljeta, dok se Weltmeister ( ili kako se već veli SP na Deutchu ) igralo u Nemačkoj, ćerka je kao nagradu za sjajan uspeh u školi, putovala u Švicu. A prije toga ja putovao pet puta u Beograd i čekao ko najveća bijeda pred šalterom ambasade i po cijelu noć, pod crvenom zastavom sa bijelim krstićem za njenu vizu. I tada rekao, e neš’ vala Vojakne, makar crko. Dok ne ukinu vize zahebi Evropo, mene viđeti neš’ garant.
Molio sam i rodbinu da joj kupe avionsku kartu jer bi me još i transit kroz žute zastavice na plavoj pozadini definitivno dotuko’ (Švica tada nije bila u Šengenu, doduše bolje bi joj bilo da nije ni danas al’ malo sam ja ovde za tako krupne opservacije u startu…)
I tako, bio sam u međuvremenu par puta u Bugarskoj i skontao mnogo prije Angele da se zajednici ne piše baš najbolje. Čim su ‘nake poprimali, neće dugo. Ili barem neće lako.Nadam se da ih moj boravak neće finalno ,,utući,, J
Te tako sada, prvi puta nakon puno godina, poslije Ante Markovića i svemogućeg rdečeg passaporta ja opet krenu u bijeli svijet. Doduše, obzirom na vremenske prilike ovde, uskoro će stvarno obijeliti izgleda …
Na svoj 46. rođos uvalio se baja u autobus ,,eminentnog,, prevoznika i jug zamjenio sjeverom, tačnije sjeverozapadom. Doduše ta ,,zamjena,, je potrajala puna 24 sata i na finalni ,,bushaltestelle,, (nije brus haltere, nemojte vi bezobrazni brzo čitati, to se ja foliram da znam kako se veli bus stanica a napiso’ sam pravilno tek iz trećeg pokušaja i to uz sufliranje …) kraj bahnhofa i kraj Limata stigao ko zombi, ukočen i štrokav ko poslije vojničkog dežurstva. Ali barem dan bio ovde sunčan.
Odbio sam ponudu porodice da doletim avionom do Bazela, no video sam Mađarsku (nju malo manje, bila je noć…) Austriju, Nemačku i Švicarsku koje su uspele da mi se pokažu u svoj svojoj ljepoti i sjaju, i u popriličnom broju kilometara, koliko je to moguće kroz prozor bus-a i u retkim pauzama koje su trošene na koju upaljenu cigaretu i skupocejno ,,močanje,, od po mlogo euro centi. Srećom, nama južnjacima se bešika stegne čim čujemo cifru pa onda trpimo ko kamila J.
Jes’ al’ zato, kad običnu vodu platim dva evrića u startu skontam đe sam ja to krenuo i dokle ću stići.
No eto dođoh.
Familija me srdačno dočekala (rijetko dolazim pa još nisam stigao dosadit’ J ) a  moje prve impresije su nula, njente, ništica… Toliko sam bio utepan da to prvo veče osim savršene večere, supe koja treba da uđe u spisak terapeutskih pomagala, pečenja i savršenih salata a sve to zalivano nekim španskim, crnim ohlađenim na mjeru, pamtim još samo učestale finalne prilaze na Kloten koji su svojom bukom prekidali naše dugo čekane šale i razgovore.
O samom putu šta reći?
Jesam video predivne krajeve, čiste uredne i sjajne u meni najljepšem dobu godine (malo oni ovde kasne sa klimom, jorgovan tek procvjet’o…) ali sledeći put ako bude puta i ako bude ponude avionom za Bazel, prihvatam bez razmišljanja … Jorgovan ću već naći i sam.
Mađari (da i ja sam se iznenadio, bus ide preko Mađarske a to sam saznao tek neposredno pre polaska …) po običaju ko i svi rubni carinici, lopovi i grebatori. Mislim ,,rubni,, oni koji trenutno čuvaju ivice ,,carstva,, od divljačnih plemena.
Svi iz busa po pet evrića da nas na praznom prelazu ne drndaju dodatno. Obavezno putno osiguranje, izlazak svih putnika iz busa, ker unutra (a kerovi i vani…) zatim osorljivo i šalterski svemoćno ,,Koliko novaca nosite…?,, (kad bi znali da sam i ovu crkavicu posudio, a ni sam još ne znam koliko mislim ostati, garant proš’o ne bih… srećom moji poverioci su vrlo diskretni, zaradio baja tu privilegiju sa godinama, valjda redovno vraćo … J) i hopa, baš u ponoć na rođendan ripnu brajko u zajednicu.
Dalje sam odkunjo, malte ne do Salczburga, a kad sam se avertio imam šta i viđeti … Slikovnica koja traje J
Sredili ljudi sve lijepo, ko za ogledanja ili najavljenu rečenu, vojničku kontrolu soba … Sve poorano, pokošeno i parloga ni za lijeka, da se čovjek baš poželi nereda. Veći deo livada u ovo doba godine jarko žut, kasnije čuo zbog one uljane repice i bio dizela. Jes’ da je formula, jedna njiva  = jedan litar, od žutog polena nemoš’ oprati ni prozore ni šajbu ni išta što je od stakla, i da alergije urnisaše veći deo populacije al’ baš ih briga. Veći deo metalnih krševa su prethodnih decenija već otpelali južno i istočno i sada mogu da se igraju ekologije, električnih i bio autića.
Al’ što sam video kamaru vjetrenjača usput, čitavu šumu, taman da izazove moj Don Kihotovski ego, no ove povisoko nekako, nemoš’ im ništa. Upadni ugao sunca bijaše povoljan toga jutra inače bi čovjek mogao oslijepiti od raznoraznih solarnih panela.
Zapitam se troše li ovi struju uopšte ili je samo proizvode?
 Behara nema, voćku, osim ovih plastičnih po marketima, nigde sočio nisam. Dok nisam stigao u Švicu (juče na putu za Lucern video sam dva orla, prava, nisko i lepa, velika baš… a popodne i ogromno jato, orlova ima svuda pa su logično resto tice u def-u) nisam niđe video ticu, osim onih nacrtanih na staklima pored auto puta …
I ona priča da u zajednici nema kontrola, nije ista za sve. Ko fol, uđeš jednom i nema frke, putuj igumane … Jes’ al’ kad bi se zezali.
Taman doćerali neđe do Minkena, ja se razbudio, potamanio i zadnje sendviče, majke mu ga, čovjek nekako baš ono izgladni kad su najskuplji, kad ono hopa Đurđo… Proširenje na auto putu, kućice i kontejneri kao u Miškovo zlatno doba da neko ne uđe u prestonicu, i policije ko na zidiću u Berlinu. Kamara.
Doduše fini momci, mladi, opremljeni, u crno obučeni, ljubazni i nasmijani. Ne žure nikuda. Imaju i neke ćukove a nisu oni najčuveniji, ovčari. Više ‘nako ko lovački. Ali imaju dresove. I koga će?
Pa nas, Pazarce (ne mogu se sjetiti imena prevoznika, neko ,,ex,, na kraju…) i srodnu raju… Laganini. Sat i po, s merakom. Radno vreme teče li teče.
Reko’ valjda im ne plaćaju prekovremeno, nahebasmo ovde, ostariću dodatno dok krenemo. Mališa u crnom, sa očima plavim ko moje i nekom ogrlicom, pletenom i čudnom oko vrata, kad je došao do mene i pogledao moju mafijašku facu u pasošu, toliko mi se unio u facu i tako me dugo gled’o da nisam više mogo’ da zadržim dah i pomislih ,,E jebeš ga mali, sad trpi smrad iz mojih usta (jbg, nema četkice i paste u busu…) kad si već tako temeljit na blatobranu otadžbine...,,
Ma nije bilo ništa, pustili nas sve dalje. Čak ni ćuko nije mor’o da zaradi beneficije u službi njuškajući moje čarape. A jesam, obuko sam čiste pred polazak, svega mi. I gaće, i okupo se, pa imal’ smisla da idem štrokav u Evropu?
A i šta bi našli?
Litar ljute topličanke pet ljeta stare, za strikana, za strinu dvije tegle ajvara (što mi moje dobre komšinice posudile, jer smo naš odavno smazali…), par knjiga za raju u svijetu i nekoliko kutija Filtera 57, da začurim kad mi baš ono ,,prigusti…) Eee, da sam bogdo poslušo barem ženu da ponesem još džempera, jaknu i deblje pantole (ili mater da i duge gaće turim neđe na dno torbe…) ovako, srećom strikan smršo, pa se grebem i za ono za šta sam mislio da neću (ostav zbog ,,mašte,, nije došlo do gaća, još … J )
Krenusmo dalje.
Ušli i u Minhen koji izgleda malko bolje nego poslije noćne posjete savezničkih četvoromotoraca. Prekopali sve ulice pa makadam do branika. I tu neđe je počela i kiša i još nije prestala. Dalje prema Švici niko nas ni pogled’o nije. Sumorno nebo se otvorilo. Smračilo se ko da znaju da ja dolazim. Jedno šesnaest puta oko Bregenca ušli i izašli, čas u Austriju, čas u Njemačku da više ne znaš ni đe si. I eto ga…
Na nekoj raskrsnici šofer kresnu mikrofon i reče da se spremimo za kontrolu na Swiss ćizi.
Pomislih, pa kakva je ovo granica, niđe kućerka, raskrsnica tu odmah ali rekoh videćemo …
Ni nalik.
Cärinici takođe mladi, nasmijani i ljubazni. Brzo to bi gotovo. Doduše jednog našeg saputnika, nakon kontrole pasoša, ljubazno zamoliše da pođe sa njima i ponese sve svoje stvari. Ni molećivo ,,warum …,, nije pomoglo. Sve su prilike da će se kući vratiti avionom o trošku države Švicarske. Rad na ,,crnjaka,, izaš’o na viđelo izgleda …
Dalje do Ciriha smo stigli časkom. Malečka nekako ova državica.
Teritorijom.
Nisam ja tu dugo, imam i nekog posla dok malo privršim, biće tu još utisaka. A nisam ni mogao nešto rajzovati zbog ove kišurine i zimčuge, pa more bit bidne još po neka priča dok sam ovde. Jer ovakva zemlja to sasvim sigurno zaslužuje.
Moje prve impresije su sledeće:
Skupo u pm.
Sve uređeno i prilagođeno jednostavnosti.
Npr. u saobraćaju sve je podređeno pešacima, biciklistima, deci i starima. Ne dao ti bog da ne propustiš pešaka na ulici ili da te dofati malko ,,deblje,, žuto, ili da budeš ispred blica učestalih radara krajputaša ili ,,došljaka,, (u zadnje vrijeme neke nove radare u nekim kontejnerima samo dovezu i ostave), pa ti budi pametan, majčin sine. Ili još gore, pravi se pametan ili probaj. I eto, ušteđevina ti može prečicom preći u budžet dotične konfederacije, tačnije kantona gde si bio mangup.
Ili probaj da radiš nešto ,,na crnjaka,, ... Pedala bajo, za vjeke vjekova.
Naravno da ja sebi ne dozvoljavam luksuz da donosim sudove o uslovima života ovde. Ono fore tipa, uređenost do nivoa dosade i otuđenja.
Skoro celi svoj razumni vek težim za nekom normalnošću. Zato sam oduševljen ovom zemljom. Brane ljudi jedan fini i razumljiv način života, ako, neka. Tako i treba. Tako bi po pravdi, svuda i vazda trebalo. Uostalom ko nama, osim nas samih, brani da budemo barem lečke normalni ?
No ocene o utiscima ću ipak na kraju boravka.
Sada ću malo o doživljajima.
Srećniji sam ja no što sam teži, ipak.
Došao moj dobri klasić po mene, čovjek živi skoro stoju km u jednom pravcu (kažem ja, braća pa to ti je ...) i vodio me vala svuda. Dočeko ko kralja i teško je uopšte opisati koliko je dobro bilo. Jedini rizik je bio da njegove komšije, ne zovnu, u neke sitne sate, policiju ili barem vatrogasce jer su se ,,neandertalis balkanikus,, podtipa klasići, toliko smijali na terasi da je to oštro narušavalu ranojutarnju tišinu njemačkog gradića. Ujutro nam onaj Merlot sve vraćo sa kamatom... Šta ujutro, cijeli naredni dan jbg J
Imam nekih sličica pa ću turiti pred kraj.
Svrn'o i u Šafhauzen, na Kloten (jooj šta je predivnih aviončića tamo, bogo moj, nisam još vidio 16 - ce i 18 - ce ali imam u planu ovih dana ...), slapove Rajne (al jbg, osim onih prvih pola sata sunca kad sam došao u Cirih, sustigla me nekako ona Dojče kiša i ubi, sve ove dane 8-9 stepeni, džabe sam nosio onolike šorceve L ) koja je neverovatno čista.
Rajzovali čitav dan po Cirihu, ošacovo pravo, turistićki  Banhofhstr. i skonto da je ovaj dunjaluk totalno u qu.cu.
Pa đe more jedna bundica (nešto kratko, roze, ko ,,poslovna,, zahebavo me klasić da mi uzme za pecanja...), sat od koga je moj Heuer sto puta bolji, ili ,, ugljenični staklić,, veličine zanoktice, imati ceduljče sa tol'ko nula. Bem ti puru pa to je nečiji čitav život, kuća, okućnica, svake godine more i planina, školovanje đece do punoljetstva, čak i kao samofinansirajućih studenata u matici, i ko zna šta još ... Još ja socijalista u ilegali, a kanton Cirih eto čuda, ko fol baš socijalističku vlast trenutno ima. Al su se ,,maskirali,, moj brale. Ne bi čovjek nikad reko J
Dalje prema jezeru naišli na hotel u kome bi i Federer i Nole prije ulaska pogledali cjenovnik (tu nam nisu dali da se slikamo ... inače bi u perspektivi, garavson u bijelom mundiru veći od nas obojice zajedno, sa osmjehom porculancem, bio dovoljan signal da vatamo džadu ...) a taksiji ispred sve ,,saudijci,, J S Audi A8 ... E da mi je tu bit' batler ili taksodža zajebo bi pisanje do kraja života J Al' ne more ni to svako ...
Dok smo šetali  onom Štrase (nije bezobrazna no glavna J ) vidio sam i knjižaru đe će se jednom, kad ja ne doživim, prodavati moje knjige a vi nemojte biti stipse kupujte ,,avansno,, jer kako će knjževnik stići na Banhoff-u do ćanife kad je ufur na kosmički brod (tako izgleda, sve ono vratanca žžžk, sve miriši, a česme niđe) samo ,,bijednih,, 2 cfr ...
Dok sam kod onoga sata sa ,,punktom,, ček'o jarana da nam kupi one kobaje iz papirče da probamo i to, mogao sam ošacovati gužvu prolaznika. Tito dragi, nema šta nema.
Od botoksiranih, bezobrazno skupo obučenih ... (ni upola verovatno tako bezobrazne ne bi bile gole...), precvalih gospoja, blijedih ko Majkl Džekson, do raje koja je za nijansu tamnija od Majkla prije slave... Bosih, golih, tetoviranih, naduvanih, sa kerovima, bez kerova, žutih, zelenih, neki u istim odorama (ko u Hariju Poteru, riđokosi i zrikavi...) neki sa togama i onim čaršafima na glavi. Svijet na jednom mjestu ...
Samo zbog tih par minuta, da nije bilo ničeg drugog lijepog, vrijedilo je doći ovde.
Pa 'bem mu mater, kako ovde more, a dole se vatamo za vratove i noževe zbog izgleda ćune ili sa kol'ko prstiju se krstimo. E to ne mogu svarit pa to je L
Nek sam vala doš'o da i ovo vidim pa nek ide život ... Znači, more komotno, samo smo mi povodljive blentovine. Vazda.
Nego nešto kontam da ne upadam u klišeje ali sa mojom iskrenošću i ne marim mnogo za to.
Sve što moje oči viđeše nije ni blizu naših ljudi. Nekako su ovde ružnjikavi bato. Ili samo mi imamo drugačije kriterijume. Ne viđoh ovde ni muškinje ni žemskinje lijepe ko naše ljude (na Balkan mislim, ne uvodite me u nacionalističke torove ...)  Sve nešto pjegavo i bljedunjavo ko da nemaju šta jest'. A imaju, lično sam vidio J Mora da je do have ...
Hajd' prije no što turim sličke samo još jedna fora iz ,,finansijskog centra svijeta,, ...
Baš neđe na sredini te džade, stao ja da me pajdo slika kraj nekake nazovi ,,umjetnosti,, ... Hrpa nekih mermenih pulcova naslaganih tako da je čak i umjetnik sada u problemu, šta je reći htio.
Kad ono neki džulov, liči mi na terijera, pravo do moje noge. Kontam, vide pametnog smrdlje, nanjušio me, sad će mi zašorati nogavicu. Jesu ih istrenirali na nas južne, 'bem ti pitu gužvaru.
No ogriješih se, samo me omirisa, doš'o valjda da se poigra, ne mazi ga ovde niko. Gazda mu otpustio onaj gajtan i priča iza ,,spomenika,, sa nekim. I ne vidim ga. Samo vidim Pujdu. Hajd' pomazim ga malo i upitam jarana ,,Kad bi me gepio za nogu, dobijal' se ovde kak'a odšteta ? Da mu stanem na okratki repić na kvarnjaka, u tajnos' što bi reko čika Srećko ...,,
Kaže mi klasa ,,Dobija, dobija, pomasna... Ali pripazi, ovde je sve pod kamerama, a Pujdo ima sto puta više prava od tebe (jbg , ima i bolje papire ako ćemo pošteno... J) nemoj da ti dobiješ muhur u ausvajs i avionsku kartu u jednom pravcu ... Džabaka. ,,
Daklem ostade samo na igranju sa zvereom...

Ajd' dosta za prvi dojam.
Još da nađem sličke, turim ih i onda će sve biti potpuno, za početak mislim. Familija 'oće da me vodi da gledam ljepote Švice. Ko da će se i razvedrit malko.

U sledećoj priči ću o tome kako sam otiš'o (i vratio se bezbeli...) sam do Lucerna. Kako me onaj glupavi GPS u povratku odveo prečicom na brod preko ciriškog jezera (valjda tuda najbliže, šta li... ?), otiš'o tamo preko mosta a on nazad navalio, pa navalio, a kada nisam htio platiti brod onda se valjda naljutio, pa me uveo u centar Ciriha u 15 i 30. Kučka elektronska J
E kad sam to izborto, mogu komotno u Apolo 13, za glavnog šofera. Što bi reko moj strikan, metar - dukat ... Jedva.

Od svih ljepota ja bih najradije skokn'o do obližnjeg, nešto kao sportskog aerodroma (vidim i čujem ispod donje baze lete neki matori Junkersi i Daglasi...) ako mi budu dali možda se uslikam u nekom Spitu ili Mustangu ... a kud ćeš veće sreće.   Da šmeknem malko okoliš i pohvalim se i svojim zvanjem (il' ih samo zeru isprepadam... u fazonu ,,zver sa juga,, J bije nas loš glas, jbg J)
Na Klotenu me garant neće pustiti do F ova pa onda mora 'vako.
Što se brda i dolina tiče, toga imam i u Bosnien i to meni ljepših, a sa Vrbanjom se i onako ni jedna rijeka meni mjerit' ne može. Izvini Rajno, čista si i predivna, no ja volim ipak drugu... Možda na Buku zeru više tukne ali na tvojim slapovima nisam nikada ganj'o pastrmku pa sry J.
Što se sjaja i bogatstva tiče, Dino je to već najbolje opisao u pjesmi po kojoj ide naslov. Jeste ovde sve skoro pa savršeno ali meni fale moji. Gigo najviše a i ostali poprilično.

Odoh sređivati slike, veća mi je muka dok ih umanjim no svo ovo pisanije.
Ajde zdravi bili i pozdrav iz Jevrope od nesuđene Bajernove špicoke ... tj. mene.


Klasići na ,,djelu,, J


Kako li je ovaj ,,sletio,, o'đe ... J ?



Naoblačilo se, k'o da će padat' nad Rajnom ... J


Banditen piloten, prihajal na Kloten J




Radovane, kol'ko je sati ? Ne mogu ti reći, raspričaćeš J ...




Ovde će se prodavati, pa požurite J ...



Jes' ima skupljih, ali nema vala boljih ... Ovo je samo zbog keza J
Hamo, žiku mu glave (i zubića ovo još malkićak J )...


Evo Pujde podno ,,umjetnosti,, J Mislim jednog, od dvojice (ovaj ljevlji na sliki je sa papirima J )...



Hemingvej on position J ... He, he, a ovaj jado iza kao nešto ,,mušičari,, ...

'Bem ti šetnju, ovde sam već bahildiso ... A ispala mi i dokumenta ...

Ajd' zdravi bili.
Tipkamo se, što bi Ledeni reko' ...
Srećan put pajdo i hvala za sve, slike i resto J


четвртак, 2. мај 2013.

Jubilej ...

Pošto je u pitanju godišnjica,
i to jedna meni vrlo, vrlo lepa, tekst neću prenositi ovde (pisan je ipak u čast nekog drugog, dragog mesta...) pa će biti dovoljno da klinete na dole dati link i čudo moderne teleportacije :) će vas odvesti u trenu u okruženje nejboljeg vazduhoplovnog sajta, nekada, ikada :)
Pročitajte tekst na dnu stranice a eto niko Vam ne brani i ostale :) , kao i ovih par sličica da ošacujete :) 


Hajde zdravi bili.

http://www.avijacijabezgranica.com/forum/showthread.php?9217-Vojine-price-pesme-i-secanja/page58