понедељак, 8. фебруар 2016.

Fal'te me usta moja ... ;)


Baš sam uživao pred praznike.
Vinarija iz mog mesta je objavila konkurs  čiji opis dajem u prilogu i na koji sam se sa zadovoljstvom prijavio, jednom šaljivom, afirmativnom pesmicom ...


Da se zeru i pohvalim :)
Javio mi juče moj drugar Borivoje da sam eto dobio i sitnu nagradu u vinu (pogledati kraj stranice)  i zamoliću oca Makarija (u narodu poznatijeg kao moga Jovajšu :) ) da ode na Dan Sv. Trifuna u Vinariju, da uživa sa prijateljima, i ponosan "preuzme" nagradu :)

Iskreno se zahvaljujem organizatorima ove lepe manifestacije, Drušvtu "Prosveta" Čelinačkim novinama, samoj Vinariji "Jungić" koji čuvaju uspomenu na život i delo Slavkanovo, i koji tako promovišu kulturu i književnost, kako mladih našeg zavičaja, tako i nas bajatih :)

Posebno se zahvaljujem mojim prijateljima, članovima žirija (da nemam protekciju tamo zar mislite da bi i bio jedan od laureata :) ? ) jer su, kao što i sami znate, prijatna iznenađenja neuporedivo ređa u životu, a samim tim, logično i dragocenija od ovih "drugih" :)
A ovo pred nama je sasvim sigurno takvo ;)

Znate da su moje pesme uglavnom samo nekakve drage "priče" pa ako zanemarite sitne "muke po metrici" zbog "fabule radnje" onda evo i cele pesme, uživajte ;) Sve nazive lokaliteta našeg kraja lako ćemo pojasniti ... Možda bi najbolje bilo da dođete u Čelzi da vas povedem (vino je stvarno izvrsno :) ).

Dok se sve pesme sa konkursa ne pojave u našim "Čelinačkim novinama" ili eventualno nekom budućem zborniku,  da ovoj barem ovako damo zeru premijerne ekskluzive :)

'Fala drugari :)

Zdravi bili.
Živjeli :)

I poslušajte "savete" poslednjih strofa, vazda nekako "upale"  ... ;)


Svetlost, blagost i lepota, tajna mudrog su života...

Nisam više tako često ovde, u mom kraju,
od kad majke nema, sve je puno teže.
Neki novi klinci me samo po čuvenju znaju,
setan pamtim drage međe, bogaze i vreže ...

Tog proleća punio sam četrdeset pet,
par dobrih kolega doveo da vide lepotu,
odavno sam dovršio svoj poslednji let,
doživeo stvarno puno moćnog u životu ...

Majske kiše tukle, nama iz inata,
Vrbanja se jogunila, k'o što nije fino.
Od pecanja nema vala težega zanata,
pa smo mi te dane proveli uz vino.

Prvi put tad probah Šikar i Balatin.
Nisam neki znalac i nije što je naše,
bi mi draže što sam ovog neba sin,
 meni pravo "legli" posle prve čaše.

Na rođendan ipak granu, krenusmo u gljive.
Ka Jungama, Markovcu čak i zeru dalje,
prolazeći poznate šumarke i njive,
ne brinite neću ovde sve sitne detalje...

Kad smo baldisali, našli par vrganja,
Moj Jovo predloži ,,Da vidite vinariju o kojoj svi pišu...
da vidite prizor o kome se sanja,
i par boca ponesete Vašima u Nišu...,,

"Daj ćale odmori, nismo na Floridi..."
pomislih u sebi, al' ne rekoh glasno.
Šta to novo u Čelziju ima da se vidi?
Izbismo na brdo, bi mi odmah jasno...

Ipak nisam bio svedok svih lepota,
kad se manje nadaš, za još bar tri života
sretneš prizor božanskih, nestvarnih krasota,
skriven brojnim redovima bogatih čokota...

Divna kuća, sa širokim tremom,
i urednim zgradama, složenim u nizu
ljubavlju i radom oslikanom temom,
možda nisu raj, al' su sasvim blizu...

Dobra gazdarica, žurno Željka zove,
"Uđite u kuću..." osmehom nas nudi,
Taman posla, štrokavi na tepihe nove,
mi smo danas samo pravi šumski ljudi :-) 


Uto stiže Želja, nasmejan, u znoju,
ispruženom rukom, stiska srdačnoga...
"Haj'mo do podruma, popijte po koju..."
k'o iskreno što se dočekuje svoga...

A tamo k'o bajka, među buradima,
svuda blista prohrom i miriše hrast...
Još dobrih trenutaka u životu ima,
sa takvima nazdraviti bila mi je čast...

Častili se lepo, mog "značajnog" jutra...
Dobio na poklon butelj, berbe sjajne,
Goran se našali "I meni je rođendan sutra..."
a gazda šeretski "A ti onda sutra, navrati jarane..."

Sunce se ušunja, negde od Crkvišta,
taman da obasja zlatnu tečnost čaša,
koja poput nekog dragog pristaništa,
vrati nas u luku što je mirna, naša...

Već sam mator čovek, kosa mi je seda
sve me teže išta ostavlja bez reči,
no ovakvo vino magijom izgleda
i u ovim godinama sve probleme leči ... 

Stajali smo tako, kao odrpanci,
sa skupim čašama i tečnošću zlatnom,
Šikar nas zbližavao, bili manje stranci,
oduševljen društvom, takvim rođendanom...

S' razlogom sam Željku lično, rekao odavno
čovek je sa vizijom, i tu nema zbora,
ovaj konkurs dalje slavi to prezime slavno,
i dobro im brate stoji zvanje dobrotvora.

Slavkana sam poznavao, nastavnik nam bio.
Slušao kad recituje, maestralno to je znao.
Nek' bar 'vako dugo živi, baš je zaslužio,
kad mu je već onaj život tako malo dao...

Honorar ne tražim, ništa mi ne treba,
ponosan što svega ovog bejah deo.
Samo kaplju Tamjanike ispod vedrog neba,
i ta kap će lako opravdat' ep ceo.

Kad stignete, Vi sa bocom vina,
prošetajte nekad do moga Jovana.
Samoća je grozna, tuga, patnja i tišina.
Eto moje nagrade, kad nazdravi s Vama. 

Volim jako moj Čelinac, kao i on mene.
A sada se srećom imamo i ponosit' čim.
Svaka čast Jungići, loza nek' ne vene,
neka teku Tamjanika, Šikar, Balatin...

U vinu je istina, mudri, stari rekli bi Latini.
Mnoge važne postulate, srećom, sada i ja znam.
Zato s' vama dižem čašu još jednoj istini ...
 I najbolje vino je k'o sirće, kad ga piješ sam ...  

Probajte, sa dragima nazdravite, okusite nektar neba,
kao munja s' Barakovca, prođu dani nam života,
čoveku sa vinskom čašom, ipak tako malo treba,
da smisao bitisanja budu svetlost, blagost i lepota...



                                 Napisao u Nišu 12.12.2015. god:
                                                     Eskić Vojislav,